Speeches, Remarks and Interviews
Hrvatska je preuzela vodeću ulogu u ovom dijelu svijeta
Intervju veleposlanika Bradtkea za "Vjesnik", 17. veljače 2007. godine
Razgovarao: Bruno Lopandić
Ujesen prošle godine kad je u Washingtonu uslijedio susret Bush-Sanader, američki veleposlanik u Hrvatskoj Robert Bradtke ustvrdio je da su odnosi Sjedinjenih Država i Hrvatske najbolji do sada. Nekoliko mjeseci nakon tog susreta razgovarali smo s američkim veleposlanikom o razvoju tih odnosa, ali i o stanju u regiji.
Veleposlaniče, zadnji put kad smo razgovarali, prije nekoliko mjeseci, rekli ste da su odnosi Hrvatske i SAD-a jako dobri, najbolji do sada. Je li se nešto u međuvremenu promijenilo?
- U međuvremenu smo imali niz važnih sastanaka na najvišoj razini prošle jeseni, što je stvorilo pozitivan zamah u našim odnosima. Sada pokušavamo iskoristiti taj zamah i na njemu učiniti korak dalje. Sastajem se redovito s ministricom vanjskih poslova da bismo prošli cijeli spektar naših odnosa i vidjeli kako ih produbiti i napredovati u nekim sporazumima o kojima pregovaramo već neko vrijeme ili o ugovorima koje pripremamo za pregovore.
O kojim je to ugovorima riječ?
- Na primjer, o civilnom zračnom prometu, suradnji policijskih, službi, izbjegavanju dvostrukog oporezivanja... Sve ono što ne proizvodi velike naslove u medijima, a objektivno čini napredak. Radimo i na jačanju dijaloga u pitanjima vezanim uz regiju. U jugoistočnoj Europi, na Kosovu i u Bosni i Hercegovini imamo nezavršenog posla. Vezano uz ta pitanja izvrsno surađujemo s Hrvatskom.
Je li među ugovorima o kojima pregovarate i onaj o neizručenju Amerikanaca Međunarodnom kaznenom sudu?
- O tome nismo dosad razgovarali. Članak 98 nije središte naših odnosa s Hrvatskom. Kao što znate, američki predsjednik George Bush svojom je posebnom odlukom omogućio određenu vojnu pomoć Hrvatskoj iako takav sporazum nije potpisan.
Hrvatska već niz godina priželjkuje epitet lidera u regiji. Je li to postala?
- Hrvatska je model za zemlje u regiji zbog reformi koje je provela i stabilnosti koju je postigla. Hrvatska je sada zemlja koja je sposobna osigurati i savjet ostalima u regiji i za neke teške probleme. Na primjer, Crna Gora, tek odnedavno neovisna država, pokušava izgraditi institucije i krenuti naprijed. Posjet premijera Ive Sanadera toj zemlji imao je jako pozitivno značenje. Iskustvo Hrvatske može pomoći ostalima u regiji. Kao što znate, Hrvatska predsjedava Procesom suradnje u jugoistočnoj Europi (SEECP) i to je važno vodstvo. Da, ja vidim snažne dokaze da je Hrvatska preuzela vodeću ulogu u ovom dijelu svijeta.
Kako ocjenjujete hrvatski put prema članstvu u NATOu?
- Mislim da se tu dobro napreduje. Spomenut ću tu opet sastanak premijera Sanadera i predsjednika Busha. Osim toga vidjeli smo i dobre korake u smjeru pokušaja da se osigura javna potpora za NATO. Izuzetno je dobro što je uspostavljen posebni odbor na čelu s premijerom Sanaderom, predsjednikom Stjepanom Mesićem i predsjednikom Sabora Vladimirom Šeksom, jer to pokazuje hrvatskim građanima da najviše hrvatsko vodstvo podržava članstvo u NATO-u. Veleposlanik hrvatske misije pri NATO-u Davor Božinović imenovan je koordinatorom za pomoć u dobivanju javne potpore. Sve su to važni koraci da se dobije javna potpora, o čemu se razgovaralo u Washingtonu.
Prema Vašem mišljenju, u kojem bi smjeru ta kampanja trebala ići?
- Mislim da smo tek na početku. Pitanje članstva u NATO- u je ozbiljno pitanje i o tome je potrebno razgovarati. Ono što je predsjednik Bush rekao u Washingtonu, o podršci za 2008. godinu, o signalu na summitu u Rigi i potpori za nastavak širenja NATO-a - sve su to važni pokazatelji hrvatskim građanima da mi želimo Hrvatsku u NATO-u. Sada moramo obaviti i drugi dio. Prije svega, povećati razinu spoznaje što je NATO uistinu. Još me začuđuje broj ljudi ovdje koji ne razumiju što je zapravo NATO. Misle, zbog nekog razloga na primjer, da će Hrvatska ulaskom u Savez izgubiti suverenitet. NATO funkcionira na temelju konsenzusa. Odluke se donose samo ako se o nekom pitanju slože svi. Nijedna druga članica ne može vas natjerati da donesete odluku koju ne želite. Prvi korak u tom procesu je bolje razumijevanje. Drugi je pitanje koje su prednosti za Hrvatsku. To je, prije svega, si-gurnosno jamstvo koje je tako važan dio NATO-a. Silno je važno da hrvatski građani shvate značenje toga.
U hrvatskoj javnosti NATO je percipiran kao svojevrsni supermarket za SAD iz kojeg izabire što mu se dopadne?
- NATO ne čini stvari samo zato je SAD dođe u Bruxelles i kaže: 'Ovo hoćemo'. U Bruxellesu često imamo otvorene i teške razgovore. U tom procesu gdje sjedimo za stolom kao jednaki, gdje nitko nema veći broj glasova, dolazimo do zaključaka i kompromisa i odlučujemo o najboljem načinu. Ne uspijevamo mi uvijek u našim zamislima. Postoje trenuci kad predlažemo nešto što ostalima nije prihvatljivo. Ili shvatimo da netko drugi ima bolju ideju. Ipak, to je važno mjesto gdje se sastaju SAD i Europa i zajedno razgovaraju. To je još jedna prednost za Hrvatsku. Članstvo u NATO-u Hrvatskoj će dati prednost da sjedi za stolom gdje SAD i Europa zajedno razgovaraju i donose zajedničke odluke.
Je li prekasno za informiranje građana? Godina pozivnice 2008. se približava.
- Ne mislim da je prekasno, no mislim da je došlo vrijeme da se tom pitanju pristupi ozbiljnije. Moramo naporno raditi, hrvatska vlada i moja vlada, kao i sve članice koje ovdje imaju svoja predstavništva. Ne, nije kasno.
Spomenuli ste suradnju s Hrvatskom u vezi s rješavanjem preostalih problema u regiji. Možete li biti precizniji? O kakvoj je tu suradnji riječ, o razmjeni informacija, ideja...?
- To je mnogo više od razmjene informacije. Riječ je o koordiniranju naših pozicija i zajedničkom radu kako bismo riješili neke od problema koji još postoje u regiji. Kad je riječ o Kosovu, to je ohrabrivanje strana u Beogradu i Prištini da prihvate paket UN-ova posebnog izaslanika Martija Ahtisaarija, tj. iskorištavanje utjecaja koji oboje imamo da unaprijedimo proces. Hrvatska već pruža stručnu pomoć vlastima na Kosovu da uspostave strukture ingerencije. To je važan doprinos. Osim toga, raspravljali smo o ustavnim reformama u BiH jer dijelimo zajednički strateški interes, a to je stabilnost te zemlje. To su primjeri kako radimo zajedno i koordiniramo pristupe.
Postoji li opasnost da se situacija na Kosovu poveže s onom u BiH ?
- Mislim da postoje razlike između BiH i Kosova, i želimo izbjeći ikoju vrstu nestabilnostinestabilnosti u ovom dijelu jugoistočne Europe. Naporno radimo s Ahtisaarijem kako bismo se pobrinuli da nema nestabilnosti. Taj je proces u ključnoj fazi. Zainteresirane strane doći će u Beč 21. veljače i želimo da prijedlog bude prihvaćen i da plan ode u Ujedinjene narode. Ja sam optimist kad je riječ o ovom dijelu svijeta. Puno je posla napravljeno, pred nama su znakoviti izazovi, no gledao bih optimistički i to vidio kao šansu da završimo ono što je još nedovršeno u jugoistočnoj Europi.
Kako ćete pregovarati ubuduće sa Srbijom? Bilo je nekih inicijativa iz Europe da se glede Haaškoga suda Srbiji malo popusti. Što SAD misli o tome?
- Nisam veleposlanik u Srbiji, niti je SAD član Europske unije, no mislim da je važno za građane u Srbiji i za srbijansku vladu da iskoriste mogućnosti. Ovo je jako važno vrijeme za Srbiju u kojem im se otvara mogućnost uključenja u europske institucije. Ne vidim kako je moguće da Srbija stvarno izvuče koristi iz tog procesa ako ne riješi problem pune suradnje s Haaškim sudom. Srbija to mora učiniti da bi krenula naprijed s procesom integracija.
Prijeti li i dalje opasnost destabilizacije BiH?
- BiH se nalazi u jednom važnom trenutku. Nisam veleposlanik u toj zemlji, no institucije u BiH ne osiguravaju vrstu vlasti koju građani zaslužuju. Moramo osigurati bolju efikasnost vlasti a to zahtijeva ustav. Mi moramo raditi s BiH kako bismo joj pomogli da se integrira u europske institucije. Poput pomoći u reformi policije. Radit ćemo s europskim prijateljima, s hrvatskom vladom i ostalima i pokušati pomoći.
Karadžić i Mladić odgovarat će za ono što su počinili!
Glavna tužiteljica Carla del Ponte izrazila je nezadovoljstvo suradnjom Srbije s Haaškim sudom. Dijeli li SAD to nezadovoljstvo?
- Naš veleposlanik za pitanja ratnih zločina Clint Williamson bio je ovdje i jasno rekao kako SAD smatra da Srbija trenutno u potpunosti ne surađuje s Haaškim sudom. To nije suradnja koju želimo vidjeti.
No, upravo je SAD bio prvi koji je, unatoč otporu nekih europskih zemalja na summitu NATO-a u Rigi, inzistirao da se Srbiji otvori program Partnerstva za mir?
- To je bio prvi mali, inicijalni korak kako bi srbijanski građani i vlada vidjeli da je budućnost u europskim i transatlantskim institucijama za njih moguća. No, oni nikada neće moći ostvariti potencijal tih odnosa sve dok ne uspostave punu suradnju s Haaškim sudom.
Hoće li, kad istekne rok Haaškom sudu, stvari jednostavno stati ?
- O tom se pitanju trenutno razgovara. Haaški sud ima rok za završetak posla, no u isto vrijeme ne mogu zamisliti da SAD zaključi kako je vrijeme isteklo, da su Karadžić i Mladić slobodni i da ne postoji način da ih se privede pravdi. Naći ćemo načina za to i da odgovaraju za ono što su počinili. Radit ćemo s našim partnerima kako bismo pronašli najbolji način za to. Karadžić i Mladić ne bi trebali imati nikakvih iluzija - oni će biti dovedeni pred lice pravde.
Želimo partnerstvo s Rusijom, a ne povratak u hladni rat
Kao snažan igrač u cijeloj priči oko Kosova, pojavila se i Rusija. Njezin predsjednik Vladimir Putin u Münchenu je bio oštar.
- Bili smo razočarani govorom predsjednika Putina. Posebice su me razočarala dva aspekta; prvi, da širenje NATO-a znači opasnost za Rusiju i njezine interese. Širenje NATO-a, kad se dogodi, donosi stabilnost, sigurnost i demokraciju na zapadne granice Rusije. To ni na koji način nije opasnost za sigurnosne interese Rusije. Imati napredne i stabilne susjede je dobro, to je nešto što bi Rusija trebala željeti. Druga stvar koja me razočarala u tom govor je stajalište prema OESS-u. Putin je opisao tu organizaciju kao vulgarni instrument američke politike.
Ali, Rusija je članica OESS_ a?
- Naravno, a odluke u OESS-u donose se konsenzusom. Taj komentar uistinu ne razumijem, ali ne razumijem ni kako uspjeh koji je OESS postigao promovirajući demokraciju šteti ruskim interesima. Posao koji je ta organizacija napravila u istočnoj Europi, sada obavlja na Zakavkazju i središnjoj Aziji. Pokušavamo pomoći tim zemljama da postanu stabilnije i demokratičnije. Zašto to nije u ruskom i interesu? Pa ne živimo više u 19. stoljeću kad ste željeli da su vam susjedi slabi kako bi njima mogli dominirati. U 21. stoljeću želite da su vam susjedi snažni, stabilni i napredni, a ne izvori terorizma, izljeva izbjeglica i organiziranog kriminala. Zato sam bio razočaran Putinovim govorom. Istodobno želimo partnerstvo s Rusijom, a ne povratak u hladni rat. To nitko ne želi. Evo i primjera da možemo raditi zajedno. Riječ je o tzv. šesterostranim pregovorima sa Sjevernom Korejom. Rusija je bila dijelom tog procesa.