Intervju pomoćnika državne tajnice Sjedinjenih Država, Daniela Frieda, za "Jutarnji list"

U.S. Policy in Croatia

Fried: 'Jednostrana priznanja Kosova bila bi štetna'

Jutarnji list", Magazin - 7. travnja 2007. godine

Piše: Željko Trkanjec
Foto: Goran Mehkek

Pomoćnik državne tajnice za europska i azijska pitanja u četvrtak je iz Banja Luke stigao u Zagreb i razgovarao s hrvatski državnim vrhom. U Hrvatsku je došao nakon što je dva dana boravio u Bosni i Hercegovini. Nakon napornog dana ispunjenog sastancima gospodin Fried je našao vremena kako bi čitateljima Jutarnjeg lista objasnio kako vlada Sjedinjenih Američkih Država vidi trenutno stanje i budućnost regije.

Gospodine Fried, što je glavni razlog vašeg dolaska u Zagreb?

- Glavni je razlog mog dolaska želja da se konzultiram s hrvatskom Vladom o regionalnim pitanjima, budući da se približavamo donošenju rezolucije o statusu Kosova. Zbog toga sam ovdje. I u BiH sam bio zbog Kosova jer je status Kosova od velikog značenja za cijelu regiju. Želio sam, također, hrvatskoj Vladi reći što mi u SADou mislimo, kakvi su naši planovi te da zatim razmijenimo mišljenja.

Kosovo nije presedan

Kako ocjenjujete stav hrvatske Vlade o rješenju statusa Kosova?

- Imali smo jako dobre razgovore, naši su stavovi vrlo slični. Hrvatska očito ne želi da konačni status Kosova bude destabilizirajući čimbenik u regiji, a to ne želimo ni mi. Mislimo, također, da konačni status Kosova nije presedan ni za koju drugu situaciju u regiji, uopće to nije, ni za Republiku Srpsku, Istočnu Slavoniju, Preševsku dolinu, ali ni za Abhaziju, Južnu Osetiju, Čečeniju, ma ni za Korziku, Quebec, Teksas, Okinawu... Nije presedan prije svega jer je slučaj Kosova jedinstven. Ondje je NATO morao intervenirati, Vijeće sigurnosti je preuzelo upravljanje nad Kosovom, ostavljajući otvorenim pitanje konačnog statusa. Zatim su Ujedinjeni narodi počeli proučavati izvješća, situaciju na terenu, provedbu rezolucije 1244 te je donesena odluka da je došlo vrijeme za odluku o konačnom statusu. Upravo to sada činimo. Ne možemo natrag, 1999. godina nikad se neće vratiti, ne možemo ni ostati na ovome na čemu smo sada, moramo ići naprijed. Eto, zato i podržavamo plan UN-ovog izaslanika Marttija Ahtisaarija.

Kako onda komentirate izjavu srbijanskog premijera Vojislava Koštunice nakon zasjedanja Vijeća sigurnosti u utorak, da je Ahtisaarijev plan propao?

- Stvarno ne znam o čemu Koštunica priča, jer VS nije glasao o rezoluciji. Naime, rezolucija još niti ne postoji, nije iznesena pred Vijeće. Ne znam zaista o čemu on govori.

Medji su prenijeli Koštuničinu izjavu kako se Rusija i neke druge članice VS-a protive Ahtisaarijevom planu te da je stoga propao.

- To je istina, Rusija i neke druge članice izrazile su zabrinutost i to nije tajna. S druge strane, EU je pružio podršku planu, SAD također. Bio sam na sastanku G8 u Berlinu ranije ovog tjedna i zemlje koje su bile prisutne podržale su plan. Sretan sam također što mogu reći, a što vi već znate, da je kosovska skupština prihvatila rezoluciju koja podržava Ahtisaarijev plan sa zakonskom snagom. Dakle, sve ono što taj plan donosi, a to uključuje i zaštitu srpske zajednice na Kosovu - što je zapravo glavni sadržaj Ahtisaarijeva plana - kosovski su zastupnici prihvatili. To je dobra vijest prije svega za Srbe s Kosova, a mi upravo njima želimo pomoći.

Rizici zamrznutog stanja

Vjerujete li u mogućnost da neka zemlja jednostrano prizna Kosovo i kakav bi to učinak imalo na pitanje konačnog statusa?

- Naša su nastojanja usmjerena na to da se sve napravi pravim putem, rezolucijom Vijeća sigurnosti. Mislim da bi jednostrane akcije u svakom slučaju bile puno gore nego put preko UN-a; ne vidim, naime, nikakve prednosti jednostranog poteza nego samo štetu.

Postoji li, prema vašem mišljenju, opasnost da u trenutku kada se donese rezolucija, te Kosovo dobije nadgledanu neovisnost, izbije nasilje bilo sa srpske bilo s albanske strane?

- Na obje strane postoje ekstremisti. Postoje ekstremisti Albanci za koje nemam nikakve simpatije, a postoje i ekstremisti Srbi prema kojima osjećam jednak manjak simpatije. Ne mogu sjediti ovdje i otvoreno reći da će sve biti u redu, ne biste mi vjerovali. Postoje problemi i rizici, ali ako se ostane na sadašnjem stanju rizici su znatno veći. Naime, kad bi se ostalo u sadašnjem stanju kao jedan od glavnih problema pojavio bi se nedostatak nade u bilo kakvo rješenje. Ako se, pak, pomaknemo, tada ćemo imati dobru nadu u neko rješenje, iako uz rizike. Moramo biti ozbiljni, situacija nije idealna, ali mi nismo ni trijumfalisti niti smo euforični što ovo moramo učiniti, ali nismo mi ni izazvali ovo stanje. Bivša se Jugoslavija nije raspala neutralno, nju su ubili nacionalisti, a glavni je nacionalist, onaj koji je ubio cijelu Jugoslaviju, bio Slobodan Milošević. Žao mi je što se nalazimo u ovakvoj situaciji, žao mi je zbog mnogo stvari i želio bih da su drukčije, ali sada mi, Sjedinjene Države, mi Zapad, koji sve ovo nismo započeli, mi sada to moramo riješiti na najbolji način koji poznajemo. Ako nam pak srbijanska vlada ne može pomoći, želio bih barem da nas u našim nastojanjima ne sprečava.

Govorite o srbijanskoj vladi, a situacija je takva da zapravo nemamo srbijansku vladu, u Beogradu ni dva mjeseca nakon izbora nije formiran kabinet. Što se uopće onda može očekivati?

- Srbija ima pravo krenuti prema ujedinjenoj Europi i prema NATO-u ako to želi. Eto, Hrvatska je na tom putu, a Srbija je može i ima pravo pratiti. Srbija zaslužuje europsku budućnost ne manje nego bilo koja druga država u ovoj regiji. Nadamo se da ćemo im na tom putu moći davati podršku, da će imati vladu koja će biti predana srbijanskoj budućnosti. Nacionalizam nije donio ništa dobro srpskom narodu osim ruševina, nacionalizam počinje obećanjima, a završava izbjeglicama. Vrijeme je konačno da sami Srbi probaju bolji put. Eto, pogledajmo Hrvatsku, i vi ste imali nacionalizam ali opredijelili ste se za europsku budućnost i dočekani ste raširenih ruku. Sada ste svugdje dobrodošli. Mi u SAD-u snažno podržavamo budućnost Hrvatske u EU i NATO-u jer je to dobro za hrvatski narod i za nas. Naime, cjelovita, slobodna i mirna Europa mora uključivati i Hrvatsku, jednako kao i druge zemlje regije - Srbiju, BiH, Crnu Goru, Kosovo - kada za to dođe vrijeme. Sve je to iznimno važno.

Jeste li zabrinuti za mogućnost da kosovska samostalnost, kada do nje dođe, pobudi slične ambicije kod Albanaca u Makedoniji?

- Da, to je pravo pitanje. Neće vas stoga začuditi što sam prije tri tjedna bio u Makedoniji i upravo sam to pitao čelnike - jeste li zabrinuti. Htio sam čuti njihov stav. A on je bio, moram priznati, interesantan i vrlo mudar. Rekli su mi, dakle, kako će Kosovo biti neovisno na bilo koji način, onaj pravi, dakle nadgledano, kontrolirano, s jamstvima srbijanskoj zajednici ili će to biti na onaj drugi, zapravo najgori mogući, kroz kaos i krv i bez ikakavih jamstava uopće. Kad su sve tako ocrtali, postavili su mi pitanje - a koji je onda pravi način. Rekli su također - ne želim govoriti u njihovo ime, samo vam želim dočarati impresiju onoga što sam čuo - nemojte ovo upropastiti. Smatram da je to što sam čuo vrlo mudro, mislim da su to ozbiljni ljudi. Ima li ondje nacionalista? Da, svakako ima, pa ima ih svaka nacija, svaka nacija ima svoje budale. Upravo zbog toga ozbiljni ljudi moraju snažno stajati jedni uz druge kako bi spriječili budale da nas odvedu u glib. Eto, u Hrvatskoj su ozbiljni ljudi stali zajedno, u Srbiji to tek trebaju učiniti. Mi, pak, moramo ovo učiniti i to moramo učiniti opet zajedno.

Pozabavimo se malo i drugim temama iz regije. Ambasador Richard Holbrooke nedavno je rekao kako Daytonski sporazumi nisu "sveto pismo". Hoće li, dakle, i kada doći do izmjena u tom dokumentu, u ustavu BiH?

- Ambasador Holbrooke je potpuno u pravu. Mi moramo poboljšati Daytonske sporazume, oni nisu savršeni, ali predstavljaju ono najbolje što se tada, u tom trenutku moglo ostvariti. Oni koji su na njima radili, pa i sam Holbrooke, dakle, znaju da Daytonski sporazumi nisu savršeni, svi to znamo, kao što znamo da ih treba popraviti i da na njima treba raditi. Ali, kao što sam rekao i u Sarajevu i u Banjoj Luci, mi nismo boljševici, mi nećemo ništa spaliti, pa zatim očistiti zemlju i zatim reći 'e sada počinjemo iznova'. Ne ide to tako u životu, treba uzeti ono što već postoji i na tome graditi, to treba poboljšavati. Ustav Bosne i Hercegovine mora omogućiti da ta zemlja može bolje funkcionirati, stoga mora biti izmijenjen. Tome smo bili vrlo blizu prošlog travnja, ali nismo uspjeli. Sada moramo ići dalje, ali niti jedna strana u BiH ne smije reći kako u tome ne želi sudjelovati. To nećemo dozvoliti. Svi moraju raditi zajedno kako se kasnije ne bi moglo reći da je riječ o diktatu, a mi im svima moramo pružiti potrebnu pomoć. Nadam se da ćemo u bliskoj budućnosti vidjeti poboljšani Dayton. Ipak je to dokument koji je sačuvao mir punih dvanaest godina, pa ako i nije savršen, ipak je bolje na njemu graditi dalje nego ga uništiti.

Diplomatski posao

Vratimo se sada malo Hrvatskoj. Gospodine Fried, vidite li ikakve prepreke ulasku Hrvatske u punopravno članstvo NATO?

- Sjedinjene Države vjeruju da je Hrvatska spremna za članstvo i da zaslužuje pozivnicu. No, s tim se moraju suglasiti sve ostale članice NATO i mislim da će na sljedećem NATO-ovom summitu biti donesene neke odluke u tom smjeru. Ne mogu, jasno, govoriti za bilo koju drugu vladu osim moje, pa stoga i Hrvatska mora odraditi svoj diplomatski posao. Mi, dakle, mislimo da je Hrvatska spremna za pozivnicu. No, članstvo u NATO-u nije slatkiš; to je organizacija koja okuplja demokracije Zapada, transatlantskog svijeta, oformljena kako bismo mogli štititi sigurnost ondje gdje je to potrebno i da možemo pomoći jedni drugima. To je vrlo ozbiljan posao. Drago mi je stoga da u Hrvatskoj traje debata o ulasku u NATO, da Hrvati o tome ozbiljno promišljaju. Najiskrenije mislim da je Hrvatska prošla dug put i da je učinila velik napredak. Poziv u NATO nije dar, već se mora zaslužiti. Hrvatska je učinila puno da ga zasluži.

Postoje li, stoga, neki ozbiljni problemi na političkom planu, u društvu, koji bi mogli usporiti Hrvatsku na putu u punopravno članstvo NATO-a?

- Mislim da Hrvati, a svakako hrvatski neovisni novinari, trebaju glede tog pitanja biti znatno kritičniji nego što bih ja ikad bio.

I jesmo.

- Ne sumnjam da jeste. No, svaka zemlja koja je izronila iz komunizma suočava se s velikim izazovima. Iako jugoslavenski komunizam nije bio tako tvrd kao sovjetski; živio sam, naime, neko vrijeme ne u Hrvatskoj nego u bivšoj Jugoslaviji (od 1982. do 1985. gospodin Fried je radio u američkoj ambasadi u Beogradu), iako je to bio bolji komunizam, to je ipak bio sustav koji nije dobro funkcionirao. Teško je izgraditi institucije moderne države, ali vi ih gradite. Naš je sad posao, posao SAD-a da pomognemo Hrvatskoj u reformama. Posao je pak Hrvata, vlade, opozicije, neovisnog novinarstva da uložite sve snage kako biste nastavili napredak, da učinite sve što je potrebno kako biste stalno išli u pravom smjeru.

Posljednjih je dana stanje u Ukrajini sve bliže konfliktu, snage predsjednika Viktora Juščenka u izravnom su političkom konfliktu s onima koji podržavaju proruskog premijera Viktora Janukoviča. Kako na nove sukobe gleda američka vlada?

Postoji narančasto-plava Ukrajina, to je dakle sadašnje stanje u toj zemlji - ukrajinsko je društvo podijeljeno i to nije tako tragično kako se čini. Mi, pak, moramo pustiti Ukrajincima da svoje sadašnje prijepore riješe na miran i demokratski način. Sjedinjene su Države sretne što rade s narančastom i plavom Ukrajinom jer su nam to Ukrajinci dali. Janukovič je pošteno pobijedio na izborima, znamo da tako nije bilo prvi put, prije dvije godine, zato smo tada podržavali narančastu revoluciju. Ne zato da budemo nakloni, već zato da podržimo demokraciju. Sada se treba nadati da će se sve što će se dogoditi, dogoditi mirno, u skladu s Ustavom i s voljom naroda. Nadam se da će se kriza razrješiti kako bi Ukrajinci mogli nastaviti provoditi reforme, kako bi mogli nadići razlike i krenuti prema budućnosti bez miješanja izvana. SAD nije SSSR, mi ne želimo zgrabiti Ukrajinu i povući je u nekom smjeru. Mi želimo da Ukrajinci sami odluče što žele, a onda im u tome pomoći.

Nedosljedne izjave članica

Vjerujem u slovačko "za"

Nije li čudno da Slovačka, članica i NATO i EU, na sastanku u NATO gdje je bio pomoćnik državne tajnice Nicolas Burns, prihvaća Ahtisaarijev plan, a zatim u Bremenu, na neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova EU, izražava ozbiljne rezerve?