"Stanje će ostati stabilno u cijeloj regiji"

26. siječnja 2008. godine

Jutarnji List
Piše: Tina Lakić

Veleposlanik SAD-a Robert A. Bradtke za Magazin govori o posljedicama jačanja radikala u Srbiji, mogućem utjecaju osamostaljenja Kosova na ostatak regije i o složenoj situaciji u BiH. Nasuprot teorijama da SAD požuruje rješenje statusa Kosova kako bi se nakon toga povukao s Balkana, Bradtke tvrdi da se to neće dogoditi i kako je Amerika još vrlo zainteresirana za razvoj događaja na području jugoistoka Europe.

Kakve bi posljedice za Srbiju, ali i regiju mogao imati izbor radikala Tomislava Nikolića za predsjednika?

- Srbija se doista nalazi na raskrižju. Birači u Srbiji moraju odlučiti žele li budućnost u Europi i euroatlantskim institucijama ili takvoj budućnosti žele okrenuti leđa. Pred njima je, dakle, iznimno važna odluka. Prvi krug predsjedničkih izbora pokazao je veliku zainteresiranost birača jer je izlazak na birališta bio izniman. Kao promatrač sa strane, imam osjećaj da su tamošnji birači shvatili važnost izbora pred kojima se nalaze. Nadamo se da će srpski birači izabrati budućnost koja će im jamčiti bolje odnose s EU i NATO-om.

Nikolić priznaje da i dalje sanja veliku Srbiju, a taj je san već prouzročio godine patnje i stradanja u regiji. Može li njegov izbor donijeti nove potrese u regiji?

- Iskreno govoreći, to je prošlost. Nema više povratka ni na tu retoriku niti je moguća bilo kakva vrsta destabilizacije u regiji. Međunarodna zajednica, države i narodi ove regije napravili su velik napredak u odnosu na razdoblje vladavine Slobodana Miloševića. Nema povratka na ta vremena. Primjerice, na Kosovu je još snažno prisutan NATO, EU je u BiH, međunarodna zajednica prisutna je širom regije i bila bi velika pogreška kada bi bilo tko pomislio da se kazaljke na satu mogu vratiti untrag.

Tko god dobio izbore u Srbiji, suočit će se s istim problemima. Kad je Kosovo u pitanju, uvjeren sam da su ovi izbori mnogo više vezani uz pitanje budućnosti Srbije nego uz budućnost Kosova. Jasno je da ne postoji drugi put razvoja situacije na Kosovu osim onog predviđenog Ahtisaarijevim planom. Bez obzira na to koji od kandidata dobije predsjedničke izbore u Srbiji, ni Tadić ni Nikolić neće biti u stanju promijeniti tu činjenicu.

SAD će i dalje biti aktivan u regiji. Imamo trupe na Kosovu, snažne interese u BiH, diplomacija je vrlo aktivna ovdje. Naši su interesi dugoročni
Haaški sud vrlo će skoro zatvoriti svoja vrata. Znači li to da će Karadžić i Mladić ipak izbjeći bilo kakvu kaznu za zločine koje su počinili?

- Čvrsto smo uvjereni da rad Haaškog suda neće biti završen dok se svi koji su optuženi za zločine ne nađu pred njime. Ovo nije slučaj u kojem bi za osobe poput Mladića i Karadžića jednostavno isteklo vrijeme za suđenje. To nije rješenje i takav razvoj događaja UN nikada ne bi prihvatio.

Zašto mislite da je Rusija ustrajala u podršci Srbiji i odlučila do kraja biti protiv osamostaljenja Kosova?

- I Rusija je, poput nas ostalih, krenula s pretpostavkom kako postoji nada da se za Kosovo nađe rješenje koje je prihvatljivo svim stranama. Prošli smo doista dug proces pregovora, ali u tome nismo uspjeli. Dogovorili smo se potom da ćemo razgovore produljiti za 120 dana. Ni to nije dovelo do dogovora. Nakon toga zaključili smo kako dogovor nije moguće postići te da treba nastaviti s provedbom Ahtisaarijeva plana. U tom trenutku Rusija je odlučila biti protiv takvog nastavka djelovanja te blokirati daljnje odluke u tom smjeru unutar Vijeća sigurnosti UN-a. Žalimo zbog takve odluke Rusije, ali pitanje Kosova neće nestati, moramo ići naprijed i riješiti status Kosova.

Postoji li opasnost da stvari pođu po zlu i dođe do destabilizacije Makedonije ili BiH nakon osamostaljenja Kosova?

- To zasigurno neće biti lagan proces. Tranzicija i primjena Ahtisaarijeva plana bit će komplicirani i teški, ali postoje i ohrabrujući znakovi. Primjerice, Europska Unija snažno se uključila i preuzela dio tereta UN-a kako bi pomogla Kosovu u unutarnjo-političkim pitanjima kao što su reforma pravosuđa i policije. Prisutnost međunarodnih snaga na Kosovu također je jamstvo stabilnosti. Bude li međunarodna zajednica složna kao što je sada i pomogne Kosovarima, ne vjerujem da će postojati prijetnja stabilnosti u regiji.

Amerika je snažno podržala samostalnost Kosova. No, to je jedno od ekonomski najzaostalijih područja u regiji, a organizirani kriminal i korupcija imaju snažan utjecaj na sustav. Na kojim temeljima ta država može ekonomski opstati?

 
- Nema nikakve sumnje da će Kosovu trebati ogromna pomoć međunarodne zajednice. To će se odvijati u sklopu Ahtisaarijevim planom predviđene nadzirane neovisnosti Kosova. To znači da će međunarodna zajednica, prije svega Europska Unija, svakodnevno na terenu pomagati Kosovarima da izgrade državne institucije i zaštite prava manjina, posebno srpske zajednice. Želimo vidjeti Kosovo kao multietničku zajednicu i državu. To će biti ogroman izazov. Potpuno ste u pravu kada tvrdite da je i ekonomski razvoj velik izazov, ali i današnje stanje je neodrživo.

 Upravo zbog neizvjesnosti o budućem statusu Kosova, razvoj nije bio ni moguć. Inozemni investitori neće ondje uložiti svoj novac dok ne znaju kakav je status Kosova. Kosovo nije član međunarodnih organizacija pa, primjerice, ne može dobiti ni pomoć Svjetske banke ili drugih institucija. Dakle, nećemo moći ni početi rješavati pitanja poput ekonomskog razvoja prije nego što riješimo status Kosova.

Koliko će dugo i u kojoj mjeri međunarodna zajednica ostati prisutna na Kosovu?

- Vrlo je teško to predvidjeti. Sjećam se kada sam bio u Daytonu, za vrijeme zaključivanja Daytoskog sporazuma s državnim tajnikom Warrenom Christopherom. Nazvao je predsjednika Clintona kako bi ga obavijestio da je sporazum zaključen. Clinton ga je pitao koliko će dugo američke trupe morati ostati u BiH, a Warren mu je odgovorio - vjerojatno godinu dana. Pokazalo se da to nije bio točan odgovor jer su američke trupe u BiH ostale čitavo desetljeće. Zato oklijevam u procjeni koliko dugo ćemo morati ostati na Kosovu. Umjesto da napamet određujemo taj rok, bit će bolje da se pobrinemo da naša misija uspije.

Za Kosovo međunarodna zajednica barem ima rješenje, što je s BiH gdje se zaustavlja bilo kakav pokušaj reforme?

- Dugoročni je plan za BiH svakako približavanje te zemlje članstvu u EU i NATO-u. Prošle godine bili smo svjedoci problema u BiH i nismo u toj zemlji zamijetili napredak kojem smo se nadali.

Nisu se provele neke od osnovnih reformi. Potkraj godine došlo je do malog napretka, EU je uspio inicirati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, a postignut je i dogovor o reformi policije.

To su mali koraci naprijed, ali temeljni su problemi ostali. Daytonski sporazum smišljen je da bi se zaustavila ratna razaranja, namjera mu je bila pružiti BiH priliku da započne put prema budućnosti, ali taj sporazum se sada treba reformirati. BiH mora imati djelotvorne i učinkovite državne institucije. Međunarodna zajednica i visoki predstavnik u BiH i SAD-u spremni su pomoći narodima u BiH da moderniziraju i reformiraju svoju državu. No, politički vođe naroda u BiH zaista moraju preuzeti odgovornost i predvoditi taj proces.

To je njihova zemlja, a do sada nisu pokazali volju za donošenje odluka koje bi zajamčile napredak BiH prema EU i NATO-u.

Postoji li uopće državno uređenje koje bi bilo prihvatljivo Srbima, Hrvatima i Bošnjacima u BiH, je li to federacija, konfederacija, nešto drugo?

- Ne namjeravam ni pokušati sugerirati odgovor o preciznom državnom uređenju BiH. No, sigurno je da sva tri konstitutivna naroda u BiH trebaju shvatiti da je njihova budućnost upravo BiH, da ne može biti odcjepljenja i novih podjela države, kao ni stvaranja novih entiteta. Isto tako, jednostavno pravilo većine ne može biti formula uspjeha za BiH. Svi će morati napraviti kompromis i gledati dalje od svojih neposrednih uskih interesa kako bi ostvarili prihvatljivu budućnost za sve.

Kakvo ponašanje Washington očekuje od Zagreba i Beograda u nalaženju rješenja za budućnost BiH?

- Razumijemo da Beograd i Zagreb kao supotpisnici Daytonskog sporazuma imaju važne interese u BiH. Ne samo zbog Srba i Hrvata kao konstitutivnih naroda u toj zemlji, nego i kao susjedne zemlje. No, bilo bi važno da Zagreb i Beograd pošalju jasne i jednake signale tamošnjim političkim liderima da je njihova budućnost unutar, a ne izvan BiH i da ondje moraju izgraditi snažnu, sposobnu i djelotvornu državu.

Hoće li Amerikanci imati aktivnu ulogu u traženju konačnog rješenja u BiH ili će to u potpunosti prepustiti Europskoj Uniji?

- Spremni smo vrlo aktivno sudjelovati u daljnjoj izgradnji BiH. U posljednje dvije godine radili smo na pitanju ustavne reforme i opet smo spremni na tome raditi. To će biti vrlo važan korak i pitanje na kojem će tijekom 2008. godine svi trebati raditi.

Pitam vas to zbog tumačenja da SAD požuruje osamostaljenje Kosova kako bi se povukao s Balkana i tu regiju u potpunosti prepustio EU.

- Jugoistok Europe se promijenio. Ljudi koji tvrde da SAD odlazi s tog područja to možda ne uzimaju u obzir. U posljednjih 10 ili 12 godina mnogo se toga promijenilo. Zemlje jugoistočne Europe preuzele su mnogo više odgovornosti za vlastitu sudbinu.

Jedan od najvažnijih napredaka u tom pogledu tijekom prošle godine bio je sastanak SEECP-a u Zagrebu, na kojem su politički lideri jugoistoka Europe jasno rekli da odsad preuzimaju odgovornost za regiju. Osnovano je i tajništvo sa sjedištem u Sarajevu koje vodi Hido Biščević. EU će i dalje pomagati u provedbi nužnih reformi u regiji kako bi bile spremne u konačnici postati članicama Unije. No, sve to nikako ne znači da SAD odlazi i da nas ne zanima što se događa u regiji. Bit ćemo i dalje aktivni ovdje, imamo trupe na Kosovu, snažne interese u BiH, naša diplomacija vrlo je aktivna ovdje i to je dokaz nastavka naših dugoročnih interesa na ovom području. ƒ

Daleko smo od hladnog rata
Koliko je realno da se ostvari želja izražena u tzv. novom manifestu NATO-a o povezivanju EU, NATO-a i SAD-a u novi i snažan savez čija bi temeljna strategija bila prihvaćanje američke doktrine "preventivnih nuklearnih udara" kako bi se zaustavilo širenje nuklearnog oružja?

- Vidio sam tekst o tom manifestu u Guardianu, ali ne i sam dokument. Stoga teško mogu konkretno odgovoriti na to pitanje. Koliko sam pročitao, pisci dokumenta bave se brojnim problemima, dijelom i na kontroverzni način. No, to nije dokument koji je odobrio ili podržao NATO. To su osobna gledišta generala koji su sastavili izvješće, pa to ne bih htio komentirati.

Pitanje nuklearnog naoružanja u posljednje vrijeme se aktualizira. Veliki spor izazvao je nuklearni štit čije je postavljanje predviđeno u Poljskoj i Češkoj. Zabrinutost je izazvala i izjava ruskog generala koji spominje preventivnu uporabu nuklearnog oružja. Vraćamo li se hladnoratovskim odnosima?

- Ne, daleko je to od Hladnog rata. Rusiju ne vidimo kao neprijatelja, nju želimo kao partnera. Postoje područja u kojima s tom zemljom iznimno dobro surađujemo. Problem i prijetnja Europi, Rusiji i SAD-u dolaze s duge strane, primjerice, od razvoja iranskog nuklearnog programa. Pitanje je kako se Europa, SAD i Rusija zajednički mogu zaštititi protiv globalnih prijetnji.