Skip Navigation
Skip Left Section Navigation

Speeches, Remarks, & Interviews

Američki vojnici ne dolaze kao turisti

“Novi list” – 11. srpnja 2008. godine 

Razgovarao Tihomir PONOŠ

Odnosi Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država ponovo su se našli u središtu interesa javnosti zbog sporazuma dviju vlada o pravnom položaju snaga SAD-a u Hrvatskoj. O tom sporazumu, ali i o hrvatskom pristupanju NATO-u i američkoj vanjskoj politici prema Hrvatskoj i regiji nakon predsjedničkih izbora u SAD-u, govori američki veleposlanik u Hrvatskoj Robert Bradtke.


- Zašto je vlada SAD-a inzistirala na potpisivanju posebnog sporazuma s hrvatskom Vladom o pravnom položaju snaga SAD-a u Hrvatskoj, tzv. SOFA-i? Vi ste sami spomenuli da su hrvatski sporazumi vrlo slični tom sporazumu, a također se odnose i na položaj američkih vojnika u Hrvatskoj?

- Prije svega to je vrsta sporazuma koju mi u ovom ili onom obliku imamo s gotovo stotinu država. Ne radi se ni o kakvom jedinstvenom sporazumu koji imamo s Hrvatskom. Takvu vrstu sporazuma imamo s doslovce svim zemljama susjednima Hrvatskoj. Zašto trebamo takvu vrstu sporazuma? Trebamo ju zato što vojnici koji dolaze ovamo nisu turisti ili poslovni ljudi. Oni dolaze samo s vrlo specifičnom svrhom. Nose uniforme, ponekad nose oružje, ovamo donose svoju vojnu opremu. To su vrlo specifični uvjeti za koje je, prema našem mišljenju, najbolje imati poseban sporazum koji će potpuno razjasniti koje su naše odgovornosti u tome, a koje su odgovornosti hrvatske Vlade. To je svrha ovoga sporazuma. On se odnosi na vrlo posebnu kategoriju ljudi koji dolaze ovamo zbog vrlo specifičnog razloga. Ponavljam, ne dolaze ovamo kao turisti na cruiserima, ne dolaze kao poslovni ljudi koji jednostavno slete zrakoplovom.

Razgovarao sam s SDP-ovcima - bit će u redu

- Kada očekujete da će drugi pravni propisi vezani uz ovaj sporazum, koji su potrebni za njegovu potpunu provedbu, biti potpisani? U ovoj SOFA-i su naznačeni brojni provedbeni propisi.

- Prvi korak je da Hrvatski sabor odobri ovaj sporazum o kojemu sada govorimo. Nakon toga ćemo vidjeti što je potrebno. Ovaj sporazum daje pravni okvir.

- Spomenuli ste Hrvatski sabor. U srijedu je SDP zatražio da premijer Ivo Sanader osobno dođe i objasni ovaj sporazum, pri čemu je ustvrdio da se njime zadire u pitanje nacionalnog suvereniteta i da zbog toga treba dobiti dvotrećinsku podršku u Saboru. Očekujete li ikakve probleme s ratifikacijom?

- Prije svega, pravo je Sabora da raspravlja o ovom sporazumu, da se postavljaju pitanja o njemu za vrijeme rasprave, i to je sve potpuno i legitimno i razumljivo. Vjerujem da će nakon rasprave biti jasno da ovaj sporazum štiti interese kako Hrvatske, tako i SAD-a, da će on biti doprinos daljnjoj vojnoj suradnji te da će ga Sabor podržati. Osobno sam imao prilike razgovarati s nekim članovima SDP-a i, ponavljam, vjerujem da će, kada sve bude razjašnjeno, sporazum dobiti podršku.

- S kojim članovima SDP-a ste imali prilike razgovarati?

- Moji razgovori su bili privatne naravi. Ponavljam da razumijem da ljudi imaju pitanja. Radi se o kompliciranom sporazumu u nekim područjima, jasno je da neka pitanja moraju biti postavljena i vjerujem da će na njih biti odgovoreno.

Sudski postupak neizbježan

- Zamislimo sljedeću situaciju. Američki vojnik je na zajedničkoj vojnoj vježbi u Hrvatskoj i vozi automobil koji je vlasništvo američke vojske. Zamislimo da je možda pijan, da je u civilnoj odjeći i da izazove prometnu nesreću s ljudskim žrtvama. Pred kim će on odgovarati: pred stegovnim tijelima američke vojske, pred američkim pravosuđem ili pred hrvatskim pravosuđem?

- Ne mogu odgovarati ni na kakvu vrstu hipotetskih pitanja, uključujući i radikalne incidente koji bi uključivali američke vojnike u Hrvatskoj. Ono što mogu kazati jest da će se zbog kršenja zakona ili zbog incidenata druge vrste dovoditi pred lice pravde, suđenja ili disciplinske akcije. Ne mogu spekulirati ni o kakvim hipotetskim situacijama. Ali, nema imuniteta od sudskog postupka.

- Hrvatska verzija sporazuma spominje »ugovarače Sjedinjenih Država«. Jesu li to kompanije koje opskrbljuju vojsku SAD-a hranom, pićima i drugim potrepštinama ili je riječ o drugim kompanijama?

- Ne mogu ulaziti u detaljne pravne analize. Postoje i brojni pravni stručnjaci pri hrvatskoj Vladi koje se to može pitati. U smislu onoga što planiramo ovdje, prenaglašavaju se dimenzije sporazuma. Ne namjeravamo ovdje graditi baze ili njima slične objekte.

Bili bismo sretni da kupite F-16

- Sporazum je potpisan u Washingtonu 3. travnja, istoga dana kad je Hrvatska u Bukureštu pozvana u članstvo NATO-a i dan prije nego što je predsjednik George W. Bush došao u Hrvatsku. Radi li se o vremenskoj koliziji ili je taj sporazum bio preduvjet američke vlade hrvatskoj za ulazak u NATO?

- Radi se isključivo o vremenskoj koincidenciji. O tom smo sporazumu dugo pregovarali i nema veze s pozivom u članstvo u NATO ili posjetom predsjednika Busha Hrvatskoj.

- Jedna od bilateralnih tema je i modernizacija Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Među kandidatima od kojih namjeravamo kupiti opremu je i SAD, koji je ponudio svoj zrakoplov F-16. U kojoj su fazi pregovori s hrvatskim vlastima i što američka vlada nudi hrvatskoj strani kroz offset programe?

- Rasprava o zamjeni hrvatskih MiG-ova je u vrlo ranoj fazi. Hrvatska je strana tek zaprimila inicijalne obavijesti o cijeni i dostupnosti od različitih mogućih dobavljača. Ne radi se samo o SAD-u. Hrvatska strana trenutno analizira te obavijesti i mislim će to potrajati još izvjesno vrijeme.

- Očekujete li da će to pitanje biti riješeno u sljedeće dvije, dvije i pol godine?

- Ne očekujem nikakve bitne promjene u sljedećih nekoliko mjeseci. To je proces koji treba vremena. Odluka o kupnji zrakoplova je komplicirana, i ako ćemo pravo, prilično skupa. Naravno da bismo mi bili sretni da se Hrvatska odluči za kupnju naših zrakoplova F-16, ali ako i ne odluči tako, i dalje će biti naš prijatelj i saveznik. To nije test naših odnosa.

Ratifikacija do summita NATO-a

- U Bruxellesu su u srijedu Hrvatska i NATO potpisali protokol o pristupanju. Hrvatske vlasti očekuju da će do sljedećeg sastanka na vrhu naša zemlja biti članica Saveza. Sve zemlje to moraju ratificirati. Zna li se kada bi se to moglo dogoditi?

- To je veoma važan događaj. Potpisivanjem protokola Hrvatska počinje sudjelovati u NATO-u, još bez prava odlučivanja, ali će sjediti na sastancima i pripremati se za puno članstvo. Nadamo se da će ratifikacija biti obavljena do sljedećeg sastanka na vrhu NATO-a.

- Imate ti informacije o tome kada će ga Senat ratificirati?

- Dvije trećine senatora treba glasati za njega. Razgovaralo se o tome s nekim ključnim senatorima i nadamo se da će se o tome raspraviti prije naših predsjedničkih izbora u studenom. Ali, to je zakonodavna grana vlasti i izvršna joj ne može naređivati.

Nominacija Obame potvrda promjena u SAD-u

- Vi ste iz Chicaga, iz savezne države Illinois, otkud je i senator Barack Obama. Je li Vam zbog toga u predsjedničkoj utrci možda malo bliži srcu?

- Odselio sam se iz Chicaga kad sam bio vrlo mlad. Sad sam kao glasač registriran u saveznoj državi Maryland. Međutim, mislim da je činjenica da je Afroamerikanac nominiran, odnosno da će ga gotovo sigurno Demokratska stranka nominirati za predsjednika, doista veoma znakovita. To mnogo govori o promjenama u SAD-u. Bit ću iskren, nisam mogao zamisliti da će se ta promjena tako brzo dogoditi. Činjenica da se to dogodilo je veoma pozitivan znak koji pokazuje da Amerikanci prihvaćaju različite ljude i koji potvrđuje toleranciju u SAD-u.

- Bi li nominacija Hillary Clinton značila isto, samo ne s rasnog, nego s rodnog aspekta?

- Mislim da je vrlo pozitivno kada u predizborima među vodećim kandidatima imate Afroamerikanca i ženu. To nitko ne bi mogao predvidjeti prije deset godina.

- Znači li to da rasa ili spol više nisu tako važni američkim biračima, već da više pozornosti pridaju nekim drugim značajkama kandidata?

- Mislim da to znači da većina Amerikanaca pridaje važnost karakteru kandidata. Naravno da će u svakoj državi uvijek biti ljudi koji imaju predrasuda, ali važno je da je toliko ljudi to spremno gurnuti u stranu i smatrati da boja kože ili spol ne mogu biti odlučni elementi za nečiji izbor.

Politiku prema Hrvatskoj podupiru i republikanci i demokrati

- Spomenuli ste predsjedničke izbore. Očekujete li ikakvu bitnu promjenu u američkoj vanjskoj politici prema regiji nakon izbora?

- Iskreno, ne očekujem nikakvu bitnu promjenu u politici prema Hrvatskoj, ali ni prema regiji. Američka politika prema ovoj regiji ima u osnovi podršku obje velike stranke, i republikanaca i demokrata. Njeni temelji su zapravo u demokratskoj administraciji predsjednika Clintona i doista ne očekujem nikakve bitne promjene.

Vjerujem u europsku budućnost Srbije

- Utisak je da regija nije visoko na listi američkih vanjskopolitičkih prioriteta te da je to dobro jer može značiti da regija više nije problematična ili to možda naprosto znači da regija više nije u žarištu interesa američke politike?

- Ne mogu se složiti s time da SAD ne pridaju važnost regiji. Predsjednik Bush bio je ove godine u Hrvatskoj, lani u Albaniji. Hrvatski ministri vanjskih poslova i obrane su bili u Washingtonu, potpredsjednica Kosor u New Yorku, potpredsjednik Cheney u Hrvatskoj. Aktivni smo u ovom dijelu svijeta i imamo u njemu važne interese, od Daytona 1995., kosovske krize, donirali smo velike iznose za obnovu u regiji, zanima nas budućnost jugoistočne Europe i to će se nastaviti.

- Što očekujete od nove vlade u Srbiji?

- Ostavio bih mom kolegi u Srbiji da govori o budućnosti srpsko-američkih odnosa.

- A s regionalnoga gledišta?

- Nadamo se da će mnogi Srbi podržati integraciju Srbije u Europu i pokretanje prema europskoj budućnosti.