Religious Rights
Izvještaj o poštivanju vjerskih sloboda u Hrvatskoj za 2000. godinu
Ustav osigurava slobodu savjesti i vjere te slobodno javno ispovijedanje vjerskih uvjerenja, a vlada poštuje ova prava u praksi.
Opća situacija u pogledu vjerske slobode malo se poboljšala tijekom razdoblja koje ovo izvješće pokriva, a predstavnici različitih vjerskih zajednica navode izbore na kojima je pobijedila vlada demokratske koalicije u siječnju 2000. kao prvi pozitivan korak prema potpunijem poštivanju vjerske slobode. Dužnosnici nove vlade obvezali su se da će posvetiti dužnu pažnju uklanjanju diskriminacije i većem uvažavanju ljudskih prava; no, do sada je pristup vlade bio ad hoc, jer se suočavala s problemima tek kad bi se pojavili i rješavala pitanja s pojedinim vjerskim zajednicama, umjesto da uvede jednake nediskriminacijske kriterije i praksu za sve zajednice.
Pojmovi vjere i etničke pripadnosti usko su isprepleteni u društvu. Tijekom proteklih deset godina vjerske institucije svih vjera bile su mete nasilja, što odražava sukobe na snazi. Takvi incidenti još uvijek se javljaju, osobito u Podunavlju (istočna Slavonija), otkud uporno dolaze izvješća o vandalizmu upravljenom protiv srpskih pravoslavnih građevina i groblja.
Američka vlada nastavlja poticati hrvatsku vladu da poštuje vjersku slobodu u praksi. Državna tajnica sastala se s katoličkim nadbiskupom Bozanićem u veljači 2000. Dužnosnici veleposlanstva često se sastaju s predstavnicima zajednica vjerskih i etničkih manjina te s dužnosnicima iz hrvatske vlade da bi pospješila uvažavanje vjerske slobode i zaštitu ljudskih prava.
DIO I. Vladina politika glede vjerske slobode
Zakonski okviri/okviri politike
Ustav osigurava slobodu savjesti i vjere te slobodno javno ispovijedanje vjerskih uvjerenja, a vlada poštuje ova prava u praksi.
Iako u Hrvatskoj ne postoji službena državna vjeroispovijest, rimokatolička crkva prima financijska sredstva od države za potporu mirovina za svećenike i časne sestre kroz državno mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Ostale vjerske zajednice još nemaju takav sporazum s državom, niti postoji zakon koji regulira ova pitanja. (Pravoslavni svećenici i imami plaćaju svoje doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje iz svojih izvora kako bi bili zahvaćeni planom mirovinskog osiguranja.) U prošlosti, crta razgraničenja između katoličke crkve i države često je bila nejasna budući da se HDZ, tadašnja stranka na vlasti, povremeno pokušavala tješnje povezati s katoličkom crkvom. No, parlamentarni izbori u siječnju 2000. doveli su na vlast demokratsku vladu posvećenu poštivanju ljudskih prava i poboljšanju suradnje sa svim vjerskim zajednicama. Otkad je nadbiskup Josip Bozanić 1997. preuzeo službu, katolička crkva traži za sebe neovisnu ulogu, a povremeno je bila i otvoreno kritična prema prijašnjoj vlasti. U studenome 1999. hrvatska katolička Biskupska konferencija odbila je podržati HDZ na izborima u siječnju 2000., pozivajući vjernike da glasaju slobodno i nadvladaju “stari, nesnošljivi jednostranački mentalitet.”
Predstavnici nekoliko vjerskih zajednica izjavljuju da se opća situacija malo poboljšala tijekom razdoblja koje pokriva ovo izvješće. Izbor demokratske vlasti u siječnju 2000. pozitivan je korak prema većem poštivanju vjerske slobode. Iako novu vladu zanima uklanjanje vjerske diskriminacije, njezin pristup je ad hoc, rješava probleme kako se javljaju i hvata se u koštac sa specifičnim pitanjima (primjerice, valjanošću vjerskih obreda vjenčanja) s pojedinim vjerskim zajednicama, a ne postavlja jednake nediskriminacijske kriterije i praksu. Do sada nije prihvaćen nikakav zakon o vjerskim zajednicama koji bi postavio opće i jednake kriterije za sve vjerske zajednice iako je nekoliko vjerskih vođa izrazilo nadu da će zakon uskoro biti donesen.
Vjerski demografski podaci
Vjerski sastav zemlje glasi približno ovako: rimokatolika, 85 posto; pravoslavnih 6 posto; muslimana 1 posto; Židova, manje od 1 posto; ostalih, 4 posto; ateista, 2 posto. (Ove brojke su približne jer nikakav popis stanovništva nije proveden od 1991., a to je bilo prije nedavnog sukoba i s njim vezanih promjena u stanovništvu.) Ovi statistički podaci u uskoj su vezi s etničkim sastavom zemlje. Pravoslavci se nalaze u srpskim područjima, osobito gradovima i ratom pogođenim područjima, a ostale manjinske vjere mogu se naći uglavnom u gradskim sredinama. Većina useljenika su rimokatolici hrvatske narodnosti. Protestanti različitih vjera i strano svećenstvo te propovjednici aktivno sudjeluju i skupljaju pristaše.
Vladina ograničenja vjerske slobode
Vjerskim skupinama ne nameću se nikakva formalna ograničenja, a sve vjerske zajednice slobodne su voditi javne službe te otvarati i voditi društvene i dobrotvorne ustanove.
Olakšavanje povratka izbjeglicama izazov je za novu vladu koja je postigla napredak u nizu područja vezanih uz povratak. No, mnogi etnički Srbi koji se žele vratiti u Hrvatsku, uključujući srpsko pravoslavno svećenstvo, i dalje se susreću s poteškoćama pri dobivanju državljanstva i putnih dokumenata. Nije bilo izvješća o određenoj diskriminaciji protiv pravoslavnog svećenstva osim one s kojom se susreću i ostali izbjeglice srpske narodnosti. No, vjera i narodnost tako su usko isprepleteni u ovoj zemlji da je teško razlikovati etničku diskriminaciju od vjerske diskriminacije protiv Srba, koji su pravoslavci, i protiv muslimana. Model često otvorene i teške diskriminacije nastavlja se protiv etničkih Srba i, ponekad, protiv drugih manjina u širokom nizu područja, uključujući administraciju pravosuđa, zapošljavanja, stambene politike i slobode kretanja. Tadašnja HDZ-ova vlada često je zadržavala dvostruki kriterij odnosa utemeljen na narodnosti. Iako je posljednjih godina vlada diskriminirala određenu skupinu muslimana pri izdavanju dokumenata o državljanstvu, državljanstvo im se počelo priznavati u jesen 1999. Na području Topuskog većina slučajeva je riješena od približno 2.500 muslimana koji nekoliko godina nisu mogli dobiti državljanstvo zato što je njihovo razdoblje boravka u Hrvatskoj prekinuto vojnim sukobom.
Protestanti i strano svećenstvo aktivno prakticiraju svoju vjeru i skupljaju pristaše, kao i predstavnici istočnjačkih religija. Propovjednici iz puno različitih skupina prisutni su ovoj zemlji, uključujući Crkvu Isusa Krista sveca posljednjeg dana (Mormoni), Jehovine svjedoke, grkokatolike, pentekostalce, hare krišne i širok raspon evangeličkih protestantskih kršćana (uključujući baptiste, adventiste posljednjeg dana, Kristovu crkvu, i razne vjerske organizacije poput Campus Crusades for Christ). Crkva Isusa Krista sveca posljednjeg dana izvijestila je o poteškoćama pri dobivanju propovjedničkih viza. Izvijestili su kako su primili samo oko 30 viza od traženih 50, zbog čega nekoliko njihovih propovjednika mora raditi na temelju turističkih viza od 90 dana. No, baptistički propovjednici izvijestili su da su njihove dugotrajne poteškoće pri dobivanju propovjedničkih viza riješene, djelomično zbog pritiska međunarodne zajednice na prethodnu vladu, te su vize dobili 1999.
Vlada zahtijeva da se u školama osigura vjerski odgoj, iako je pohađanje stvar izbora. Škole u kojima je ispunjena nužna kvota od sedam učenika iz manjina po razredu nudile su zasebnu vjersku poduku za te učenike. U razredima u kojima nije zadovoljena kvota, učenici iz vjerskih manjina mogli su ispuniti zahtjev za vjerskom podukom donošenjem potvrde da su pohađali nastavu u svojoj vjerskoj zajednici. Općenito gledano, nedostatak sredstava, učenika koji pripadaju vjerskim manjinama i kvalificiranih učitelja ometali su vjeronauk u manjinskim vjerama, a pretežno se nudio katolički vjeronauk. Iako nastava vjeronauka nije obavezna, postoje navodi da su neki učenici osjećali pritisak da sudjeluju u njoj. Židovski dužnosnici zamijetili su da su osnovne informacije koje se učenicima pružaju o židovskoj vjeri netočne, a njihove ponude da poboljšaju nastavnu građu ostale su bez odgovora.
Propovjednici ne rade po registriranim školama, no mormonska zajednica nudi besplatne satove engleskog, iza kojih slijedi jedna vrsta vjerske poduke. Muslimanska zajednica ima srednju školu u Zagrebu; no, Ministarstvo prosvjete i dalje odbija priznati svjedodžbu koja se ondje dodjeljuje po maturi; presuda u sudskom sporu kojim bi se ovaj slučaj trebao riješiti još nije donesena. Približno 20 učenika godišnje maturira u ovoj školi. U pozitivnom razvoju događaja u rujnu 1999., vlada je uputila državne škole koje su dosegle minimalnu kvotu učenika muslimana da potpišu ugovor o radu s muslimanskim vjeroučiteljima. U prošlosti muslimanskog vjeroučitelje nije plaćala država, dok katoličke je.
Ministarstvo obrane upošljava 19 katoličkih svećenika da bi služili katolicima u vojsci. No, ni pravoslavnim ni muslimanskim duhovnicima nije pružena takva prilika. Katolički svećenik prisutan je i daje blagoslov na polaganju zakletve po ulasku u vojnu službu, no ostali duhovnici nisu pozvani sudjelovati.
Katolička crkva vodi jedinu privatnu nacionalnu radio postaju u zemlji, Katolički radio, koji se financira privatnim prilozima. Židovska zajednica ne navodi nikakva ograničenja u emitiranju vjerskog programa. Židovske teme pokrivaju se povremeno tjednim vjerskim programom državne mreže Hrvatska Radio-Televizija (HRT), primjerice, u vrijeme židovskih blagdana. Muslimanska zajednica ima 4,5 minute radio-emitiranja mjesečno, kao i 4,5 minute mjesečno na Radio Zagrebu. Osim toga, svake godine se proslava Bajrama u zagrebačkoj džamiji prenosi na televiziji.
Muslimani imaju pravo obilježavati svoje vjerske blagdane. Dobivaju plaćeni slobodan dan za jedan Bajram i imaju pravo obilježavati i drugi (iako za njega nisu plaćeni).
Ne postoji ekumenska aktivnost koju bi sponzorirala vlada, niti je predviđeno financiranje takvih projekata. Ekumensku aktivnost pokreću sami vjerski vođe (vidi Dio II).
Zlouporaba vjerske slobode od strane vlasti
Vjera i narodnost usko su isprepletene u društvu, a mnogi incidenti diskriminacije čine se više motivirani etničkom pripadnošću, nego vjerom ili vjerskom doktrinom.
Prijašnja HDZ-ova vlada primjenjivala je povrat imovine na diskriminacijski način: vlada je 1998. potpisala konkordat s Vatikanom, koji određuje povrat sve imovine katoličke crkve koju je komunistički režim konfiscirao nakon 1945. Ovaj sporazum predviđa da će vlada vratiti oduzetu imovinu ili dati naknadu crkvi tamo gdje je povrat nemoguć. Postignut je određen napredak u obliku povrata neke imovine koju je bilo moguće vratiti, no do danas nikakva naknada nije isplaćena za imovinu koju je nemoguće vratiti. Tri druga sporazuma s Vatikanom reguliraju pitanja katoličkih brakova, vjeronauka u školama i vojnih kapelana.
Nikakvi slični sporazumi nisu sklopljeni između vlade i drugih vjerskih skupina. Pravoslavna zajednica predala je nekoliko zahtjeva za povrat oduzete imovine i nekoliko slučajeva riješeno je uspješno, osobito građevina u gradskim središtima. No, nekoliko zgrada u donjem dijelu središta Zagreba nije vraćeno, niti je vraćena imovina koja je pripadala samostanima, poput obradive zemlje i šume. Ovaj nejednak napredak može biti i posljedica sporog pravnog sustava, a ne sustavnog napora da se negira povrat pravoslavne imovine. U prosincu 1999. vlada je vratila židovskoj zajednici lokaciju u donjem dijelu središta Zagreba gdje je bila smještena glavna sinagoga do uništenja u II Svjetskom ratu. No, ostala židovska imovina, uključujući neke zagrebačke građevine, nije vraćena. Židovska zajednica postavlja povrat imovine kao jedan od svojih glavnih prioriteta.
Katoličke brakove država priznaje, poništavajući potrebu da ih se registrira kod matičara. Muslimanska i židovska zajednica, tražeći sličan status, pokretale su ovo pitanje s vladom u više navrata, no do danas nije doneseno nikakvo rješenje.
Dinko Šakić, zapovjednik hrvatskog koncentracijskog logora Jasenovac 1944., osuđen je u listopadu 1999. za zločine protiv čovječnosti na 20 godina zatvora, najveću moguću kaznu. Šakića je 1998. izručila Argentina. Logor Jasenovac, memorijalno mjesto i muzej, teško je oštećen tijekom nedavnog sukoba, a obnova je u toku. U travnju 2000. vladino izaslanstvo predvođeno ministrom kulture posjetilo je tamošnju komemoraciju u kojoj je sudjelovalo i nekoliko vođa zajednica etničkih i vjerskih manjina.
Nema navoda o vjerskim zatvorenicima.
Prisilna promjena vjere maloljetnih državljana SAD-a
Nije bilo navoda o prisilnom pokrštavanju maloljetnih državljana SAD-a koji su oteti ili nezakonito odvedeni iz SAD-a, niti o odbijanju vlade da takvim državljanima dopusti da se vrate u SAD.
Poboljšanja u pogledu vjerskih sloboda
Dopunama Ustava izglasanima u svibnju 2000. popisu službeno priznatih manjina dodani su i bosanski muslimani i Albanci. Muslimane je s popisa uklonila bivša vlast 1998., unatoč tome što čine drugu po redu najveću manjinu u zemlji iza Srba.
U travnju 2000. nova vlada osnovala je Komisiju za vjerske manjine pod nadležnošću zamjenika premijera Gorana Granića. Ova komisija zamijenila je sličnu, neučinkovitu komisiju iz prijašnjeg režima. Nova komisija održala je prvo zasjedanje u travnju 2000. s predstavnicima nekoliko vjerskih zajednica i vladinih tijela, potičući sugestije vjerskih zajednica i predstavljajući planove za sastavljanje zakona o vjerskim manjinama. No, na prvi sastanak pozvane su samo “tradicionalne” vjerske zajednice, a manje skupine poput mormona i hindusa bile su isključene. Komisija do danas nije postigla konkretne rezultate.
Dio II. Društveni stavovi
Poimanje vjere i narodnosti u društvu je usko isprepleteno, a vjera se često rabila da bi se prepoznalo ne-Hrvate i izdvojilo ih se radi diskriminacijskog odnosa. Kao posljedica toga, vjerske ustanove postale su mete nasilja. U proteklih 10 godina vjerske ustanove svih vjera bile su meta nasilja. Do takvih incidenata još dolazi, osobito u Podunavlju (istočna Slavonija) gdje vlada napetost i otkud su ustrajno dolazili navodi o vandalizmu upravljenom protiv pravoslavnih građevina i groblja. Od 14 incidenata koje su zabilježili međunarodni promatrači tijekom razdoblja koje pokriva ovo izvješće, barem 11 bilo je usmjereno protiv Srba ili struktura Srpske pravoslavne crkve, uključujući napad na 69-godišnjeg pravoslavnog svećenika u listopadu 1999., kojega je na vukovarskoj autobusnoj postaji istukao hrvatski mladić. Mladić je brzo uhićen i u studenome 1999. osuđen za “ometanje javnog reda” i kažnjen novčanom kaznom od oko $80. Isto tako, u prosincu 1999. pravoslavno groblje u Vukovaru bilo je meta vandalskih ispada; u siječnju 2000. oštećena su dva raspela na posjedu mjesnog pravoslavnog svećenika u Tenji, a na pravoslavnoj crkvi u Borovu razbijeni su prozori. Nitko nije uhićen ni u jednome od navedenih incidenata.
U cijeloj zemlji navedena su dva slučaja vandalizma upravljena protiv židovskih struktura, uključujući 15 oštećenih nadgrobnih ploča na židovskom groblju u Koprivnici u kolovozu 1999. i incident u travnju 2000., kad su na zidu židovskog centra u Zagrebu osvanuli kukasti križevi. U navedenim slučajevima nitko nije uhićen.
Otkad je 1997. katolički nadbiskup Josip Bozanić preuzeo službu, katolička crkva teži aktivnijoj ulozi u promicanju pomirenja. Program Katoličkog radija uključuje mjesečni program o ekumenizmu u koji se pozivaju gosti iz drugih vjerskih zajednica. Katolička crkva bila je pokretač nekoliko sastanaka s pravoslavnim svećenstvom iz Srbije, uključujući susret biskupa u Novom Sadu, Srbija 18. veljače 2000. Bozanić je aktivan u javnom promicanju povratka (uglavnom srpskih pravoslavnih) izbjeglica i u naporima ekumenskog pomirenja.
Dio III. Politika vlade SAD-a
Djelovanje američke vlade za cilj ima poticanje hrvatske vlade na uvažavanje vjerskih sloboda u praksi i potporu naporima katoličke crkve da njeguje konstruktivno ozračje u poslijeratnom društvu. Državna tajnica sastala se s nadbiskupom Bozanićem 18. veljače 2000. i uočila pozitivnu ulogu koju je katolička crkva odigrala tijekom razdoblja prijelaza vlasti. Dužnosnici veleposlanstva održavaju česte sastanke na svim razinama s predstavnicima etničke srpske (pravoslavne) zajednice kao i sa židovskim i muslimanskim zajednicama te su angažirani u promicanju ljudskih prava, uključujući vjerska prava, ovih skupina. Dužnosnici veleposlanstva sastaju se i vode česte rasprave na svim razinama s vladinim dužnosnicima o poštivanju vjerske slobode i pitanjima diskriminacije vjerskih zajednica. Veleposlanstvo predvodi “komisiju članka 11”, skupinu od 21 međunarodne misije u zemlji koja se izravno suočava s pitanjima etničkog i vjerskog pomirenja i ljudskih prava.
