Speeches, Remarks and Interviews
Govor veleposlanika Bradtkea na promociji knjige "Tajna povijest Daytona"
Hrvatski institut za povijest, Opatička 10, Zagreb
Srijeda, 25.04.2007., u 12:00 sati
Zadovoljstvo mi je danas biti ovdje, na predstavljanju hrvatskog prijevoda knjige Dereka Cholleta, Tajna povijest Daytona.
U većini razdoblja kojim se bavi ova knjiga, radio sam na poslovima tadašnjeg državnog tajnika Warrena Christophera.
Živo pamtim događaje i osobnosti koje Chollet opisuje, te mogu posvjedočiti da je učinio izvanredan posao ne opisujući samo američko stajalište o događajima, već i raspoloženje među ključnim američkim dužnosnicima.
Sjećam se frustracije i ljutnje radi naše bespomoćnosti da spriječimo napad na sarajevsku tržnicu, kao i nemogućnosti da spriječimo pokolj u Srebrenici.
Sjećam se odlučnosti kojom su nastavljeni naši diplomatski napori nakon što je jedan od naših ključnih pregovarača, Robert Frasure, poginuo u nesreći na planini Igman.
Ali najviše od svega, sjećam se posljednjih dana u Daytonu sredinom studenog 1995.
Pregovori su bili u svom sedamnaestom danu, s malim pomakom.
Nakon putovanja u Japan na jednodnevno sudjelovanje na summitu Azijsko-pacifičke ekonomske konferencije, vratio sam se s tajnikom Christopherom u Dayton na konačnu fazu pregovora.
Bili smo iscrpljeni od dugog puta i nespavanja, ali su pregovarači svih strana bili u još gorem stanju: mnoga su pitanja bila neriješena; izgledalo je kao da sve to nikamo ne vodi.
Prisustvo tajnika Christophera pomoglo je uspostavi nekog reda među pregovaračima. U dva dana intenzivnih pregovora, pitanja su se rješavala korak po korak, napredak je postignut.
Na kraju, u četiri sata ujutro, dvadesetog studenog, mislili smo da je sporazum postignut i na posljednjem teškom pitanju, razgraničenju između Federacije i Republike Srpske. Tajnik Christopher me zamolio da za zdravicu donesem bocu njegovog omiljenog kalifornijskog vina.
Preumoran za čašu vina, vratio sam se u svoju sobu, vjerujući kako smo bili uspješni.
Međutim, sporazum je ubrzo propao. Razgraničenje između Federacije i Republike Srpske, dogovorena između Miloševića i bosanskog premijera Silajdžića nije bilo prihvatljivo hrvatskoj strani.
Prisjećam se kako me oko šest sati ujutro probudio član tima tajnika Christophera i obavijestio da je sporazum propao.
Otišli smo u sobu tajnika Christophera da vidimo kako on želi nastaviti. Primijetio sam da nije spavao u svom krevetu. Oblačio je čistu košulju. Rekao nam je da je spreman nastaviti pregovore. Bio je to trenutak koji nikada neću zaboraviti.
Na kraju, kako Derek Chollet opisuje, trebala su proći još dvadeset i četiri sata i, konačno, predsjednici Milošević, Izetbegović i Tuđman su se složili oko razgraničenja, te je Daytonski sporazum potpisan.
Vjerujem da povijest Daytona koju Derek Chollet tako dobro opisuje isto tako u sebi nosi pouke koje nastavljaju biti važne i danas.
U zaključcima, dopustite mi spomenuti tri vrlo kratke pouke.
Prva je da postoje vremena kada diplomacija ne može riješiti problem. Upotreba sile postaje neophodna u zaustavljanju onih koji bi izvršili agresiju ili genocid.
Druga pouka je da Sjedinjene Države moraju biti uključene u rješavanje problema jugoistočne Europe. Iako je doprinos europskih zemalja važan, sudjelovanje Sjedinjenih Država je od ključnog značaja.
Treća pouka je da je Dayton bio nesavršen mir. Prekinuto je ubijanje, ali su ostala mnoga neriješena pitanja.
Došao je trenutak da se međunarodna zajednica, susjedi Bosne i Hercegovine, ali najviše ljudi u Bosni, pokrenu prema dovršavanju stvaranja demokratske, multietničke države koja jednog dana može zauzeti svoje mjesto u Europskoj Uniji i NATO savezu.
Hvala.